ŠTA ZNAČI ZDRAVA ISHRANA?

 

 Da li ste i koliko puta sebi postavili ovakvo pitanje? Većina, ipak o ovome ne razmišlja dok ih nužda (čitaj: bolest) na to ne natera. Stara je izreka da „zdrav bolesnom ne veruje”, i zato ljudi u najvećem broju slučajeva ne razmišljaju o tome da „zdravlje na usta ulazi”. Nemam nameru da ovde pišem o naučnim raspravama i dokazima za ili protiv određene vrste hrane ili načina ishrane. Ovo je moj pokušaj da pre svega naučim sebe, a možda i one koji budu čitali ovaj tekst, nekim osnovnim opšteprihvaćenim principima zdrave ishrane. Pisaću o svojim pogledima i mišljenjima na ovu temu, a verovatno će se i ta razmišljanja menjati kako vreme bude prolazilo i kako bude tekao napredak u ovom vidu mog „usavršavanja”.

Moram da kažem i to da sam mnogo tvrdoglava osoba, i da me je teško ubediti u nešto u šta ja ne verujem, mogla bih sebe nazvati empiristom (iako ne volim nikako da se deklarišem), jer verujem u sopstveno iskustvo, sve ostalo „može bit’, a i ne mora”. Poštujem tuđe mišljenje, ali je njegovo prihvatanje neka sasvim druga priča. Ovo pisanje je možda i jedan od mogućih načina kako sebe da menjam na bolje, makar kada je zdrava ishrana u pitanju. Pošto je ovo veoma opširna tema, naravno da ne mogu sve napisati u jednom članku, zato ću pisati u nastavcima, kako budem imala inspiraciju. Ipak sam ja žena u „najboljim godinama” kojoj je krajnje vreme da razmišlja o zdravom načinu života.

Dakle, evo prvi krajnje uopšten i skraćen tekst o osnovama pravilne ishrane:

 

Za početak: Šta je uravnotežena ishrana?

 

Na ovo pitanje, najbolji odgovor je dao još davno Hipokrat: „Sve što hranom unosimo u naš organizam gradi nas i menja, od toga zavisi naša snaga, zdravlje i život. Neka hrana bude tvoj lek, a ne lek tvoja hrana.”

To znači da su još u davna vremena ljudi znali da su sastojci hrane ono što može da nas učini zdravim ili bolesnim. Da ne bih previše zalazila u tako daleku prošlost , objašnjavajući kako je Hipokrat došao do tog zaključka (nije poenta u prošlosti nego u našoj budućnosti), reći ću samo da je savremena medicina takođe utvrdila i potvrdila da je jedan od uzroka čovekovih bolesti upravo hrana koju jede ili ona koju ne jede. Poznato je da ni jedna namirnica pojedinačno ne sadrži u sebi sve elemente koji bi omogućili čovekovom organizmu pravilno funkcionisanje, što znači da je raznovrsna ishrana jedan od osnovnih preduslova zdrave ishrane. Problem se javlja kada treba odrediti kolika je količina tih neophodnih elemenata. Nisu svi ljudi isti, nije svakom potrebna ista količina hrane, nemamo svi isti metabolizam, ne živimo svi istim načinom života… Preteranim unosom pojedinih namirnica, ili suprotno, neunošenjem potrebnih namirnica, trujemo svoj organizam, uništavamo telo (a samim tim uništavamo i svoj duh), skraćujemo mu vreme trajanja, odnosno život.

Ranije sam već spominjala savete iz knjige Srce, o ispravnoj ishrani za zdravlje srca, uglavnom isti princip važi i za opšte zdravlje: treba jesti raznovrsnu hranu, treba održavati optimalnu težinu, smanjiti unošenje zasićenih masnih kiselina (masti životinjskog porekla), povećati unos polinezasićenih masnih kiselina (nerafinisana hladno ceđena ulja, puteri od semenki – kikiriki, suncokret, susam, badem,…), smanjiti unos holesterola (svinjska mast, masne vrste mesa, masni sirevi), povećati unos složenih ugljenih hidrata i dijetetskih vlakana (povrće, voće, integralne žitarice), unositi dovoljno tečnosti: voda, čajevi, prirodni sokovi, smanjiti unošenje rafinisanih šećera – zameniti ih medom, smanjiti unos soli, smanjiti unos kafe i alkohola.

Ali… nigde ne piše da se treba odreći i jedne vrste jestivih namirnica, osim ako bolest već nije ta koje određuje hranu koju smemo da uzimamo, ili ako smo netolerantni prema određenoj vrsti hrane, odn. ako imamo alergiju ili sl. Genetika je jedan od osnovnih faktora zdravog života, na koji nažalost ili na sreću ne možemo da utičemo, jer pojedine nasledne bolesti nam takođe određuju način života ili ishrane.

Dakle, prva tačka pravilne ishrane – raznovrsnost

 

Bez obzira koliko se mnogi trudili da dokažu da je čovek po svojoj prirodi vegetarijanac – čovek je svaštojed. Predodređeni smo da jedemo raznovrsnu hranu, odnosno da budemo svaštari. Kako razna arheološka ispitivanja dokazuju, čovek je jeo meso od kako postoji. Možda je baš i zbog te sposobnosti prilagođavanja i u ishrani, čovek uspeo da se izdvoji od svih ostalih bića na planeti. Nažalost, možda bi bilo bolje da se čovek nije toliko izdvojio od ostatka živog sveta. Bolje da je ostao da živi u skladu sa njim, ali to je već neka druga filozofija koja samo donekle ima veze sa načinom ishrane, jer mnogi vegetarijanci izbegavaju meso iz moralnih pobuda, odn. ne žele da jedu meso drugih životinja. Biološki i nutritivno ne postoji razlog da ga ne jedemo.

Takođe, mnoge religije zabranjuju određene vrste namirnica. Naravno da i u tim zabranama postoje i neka sasvim ovozemaljska i prirodna obrazloženja, kako bi se zaštitile pojedine vrste životinja ili kako bi se stanovništvo zaštitilo od pojedinih bolesti koje bi se lako mogle proširiti gajenjem i konzumiranjem mesa određenih životinja u neprikladnim uslovima. Postovi ili uzdržavanje od hrane, su takođe vremenom i naučnim dokazima proglašeni za korisne, jer se postom čisti organizam od raznoraznih otrova, ali naravno post se preporučuje samo zdravim osobama i to na strogo određeno vreme.

Činjenica je da su nam za svakodnevnu ishranu neophodni: UGLJENI HIDRATI, MASTI, BELANČEVINE, VITAMINI i MINERALI.

 

ONE SIZE DOESN’T FIT ALL!

 

Oni koji me poznaju, znaju koliko volim muziku, i za njih neće biti neobično sledeće poređenje: Frank Zappa je napisao i odsvirao odličan album (inače moj omiljeni) pod nazivom One Size fits all, ali u slučaju hrane ne postoji jedna idealna šema za svakog pojedinca: One size doesn’t fit all! Kako smo svi različiti, svakom je potrebna drugačija količina i vrsta namirnica. Naša fizička aktivnost treba da utiče na to šta i koliko jedemo. Pošto kod nas, odnosno za naše prostore, ne postoje ovakva vrsta istraživanja i preporuka, moram se poslužiti Američkim dijetetskim vodičem, koje je izdalo Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA Unated States Department of Agriculture), tzv. piramida ishrane. Inače ova piramida ishrane osmišljena je još davne 1992. godine i podložna je promenama. Od čega je sastavljena ova piramida? Ona slikovito prikazuje od baze prema vrhu količinu pojedinih vrsta namirnica, potrebnih za naše pravilno funkcionisanje. Na pomenutom sajtu ako unesete tražene podatke, možete dobiti plan ishrane za vas. Više ne važi istopravilo za sve, nego za svakog pojedinca u zavisnosti od godina, težine i fizičke aktivnosti dobićete drugačiji plan ishrane:

  • 1. Baza piramide su namirnice koje treba da budu osnovna hrana, žitarice, hleb (od celog zrna žita), krompir, testenine i kukuruzni proizvodi. Najveći deo dnevnog unosa hrane treba da bude iz ove grupe namirnica.
  • 2 i 3. Voće i povrće su sledeći red piramide, odn. namirnice bogate vitaminima, mineralima, antioksidansima i dijetnim vlaknima.
  • 4. Obrano mleko i mlečni proizvodi (kao npr. jogurt) bogati kalcijumom a siromašni zasićenim mastima i holesterolom.
  • 5. Meso, riba, jaja i punomasni sirevi bogati proteinima, osnovne gradivne materije u organizmu i važni su za rast i razvoj.
  • 6. Vrh piramide (hrana koju treba jesti najmanje) čine masti, ulja, slatkiši i grickalice. To su koncentrovani izvori energije i samo mala količina ovih namirnica potrebna je za dobro izbalansiranu ishranu.

Još jedna stvar je važna kod uravnotežene ishrane a to je: rasporediti sve ove namirnice na 5 obroka dnevno: doručak, ručak, večeru i dve užine. Proređivanjem dnevnih obroka usporavamo metabolizam.

Do sada sam napisala mnogo informacija koje bi trebalo zapamtiti i kojih se pridržavati, ali to je sve teško za pamćenje. Ispada da je mnogo komplikovano nešto što bi trebalo da nam bude urođeno, nešto o čemu nema potrebe da razmišljamo.

 

Raznobojna hrana

Kako sve ovo uskladiti? Mnogima će ovo biti smešno, ali za mene osnovni vodič za zdravu ishranu su: BOJE!

Kako boje?

Nisam to ja izmislila, samo sam prihvatila ideju kao najzanimljiviju i najprihvatljiviju za mene, što opet ne znači da je to najbolje rešenje. Ako ništa drugo, vaša deca (ako ih imate) će je najbolje prihvatiti i najlakše ćete ih naučiti na da jedu sve.

Prema kineskom verovanju, hrana se deli po bojama: crvena, zelena, žuta, bela i crna, gde svaka od njih odgovara jednom našem organu. Zelena boja pospešuje rad jetre, crvena srca, žuta slezine, bela pluća, a crna bubrega.

  • Zelena hrana (jabuke, kivi, salata…) poboljšavaju vid i sprečavaju oštećenje ćelija.
  • Crvena hrana (paradajz, višnje, trešnje…) sprečava nastanak raka i poboljšava rad bubrega.
  • Žuta (kukuruz, bundeva, kajsije…) jača krvotok i imunološki sistem
  • Bela hrana (beli luk, banane…) efikasna protiv upala.

 

Po istom verovanju najzdravija je crna hrana, a to su pre svega crni čaj, zatim šljive, kupine, crno grožđe, crna soja (pomaže u razgradnji masnoća), crne ribizle (odličan antioksidans), crni susam (prirodni lek za bubrege i jetru), crne pečurke (prirodni preparat za jačenje imuniteta) i crno vino (poboljšava cirkulaciju).

Ukratko moja teorija zdrave ishrane: ukoliko su nam u tanjiru zastupljene sve boje znači da se pravilno hranimo. Nema razloga da ne verujemo drevnim Kinezima. Ako ništa drugo, ova njihova teorija je i najjednostavnija za primenu u praksi. Čak i ako ne verujete ni u ovu ni u sve ostale teorije, ovakvim kineskim načinom ishrane možete doprineti vizelno lepšoj i ukusnijoj hrani.

 

Članak je preuzet uz odobrenje autorke.